Energetika, voda, banke: Koje su iranske mete ako Trump napadne elektrane?

Američki predsjednik Donald Trump naredio je Ministarstvu obrane, koje njegova administracija naziva „Ministarstvom rata”, da na pet dana obustavi napade na iransku elektroenergetsku infrastrukturu, izjavio je u ponedjeljak.

Naredba je uslijedila dan nakon što je Iranu dao ultimatum od 48 sati da ponovno otvori ključni pomorski prolaz kroz Hormuški tjesnac ili riskira američke napade na svoje elektrane. Kao odgovor, Iran je zaprijetio napadima na elektrane u Izraelu i zemljama Zaljeva, piše Al Jazeera.

Trumpov ultimatum trebao je isteći u ponedjeljak u 23:44 po GMT-u.

No, u objavi na Truth Socialu u ponedjeljak Trump je tvrdio da su Washington i Teheran vodili „vrlo dobre i produktivne razgovore o potpunom rješenju naših neprijateljstava na Bliskom istoku”.

Iranski dužnosnici to su, međutim, demantirali. Nakon Trumpova ultimatuma, iranska agencija Tasnim, pozivajući se na dužnosnika, izvijestila je da se tjesnac neće vratiti na stanje prije rata te da će energetska tržišta ostati nestabilna, dodajući da nema pregovora sa SAD-om. Teheran ipak vodi regionalni dijalog.

Tri tjedna nakon početka američko-izraelskog rata protiv Irana, donosimo pregled Trumpovih prijetnji i načina na koji je Islamska Republika Iran zaprijetila odgovoriti.

Što je Trump najavio?

U subotu u 23:44 GMT Trump je na Truth Socialu napisao: „Ako Iran u roku od 48 SATI od ovog trenutka u potpunosti i bez prijetnji ne OTVORI Hormuški tjesnac, Sjedinjene Američke Države će napasti i uništiti njihove razne ELEKTRANE, počevši od najveće.”

Trump nije naveo na koju „najveću” elektranu misli. Najveća iranska elektrana je Damavand kombinirana elektrana u blizini pokrajine Teheran, kapaciteta oko 2.900 megavata – dovoljno za opskrbu električnom energijom više velikih gradova.

Među većim elektranama su i elektrana Kerman na jugoistoku (oko 1.910 MW) te elektrana Ramin u pokrajini Khuzestan (oko 1.890 MW), što odgovara potrebama jedne srednje velike pokrajine ili velikog grada.

Dana 2. ožujka Ebrahim Jabari, savjetnik zapovjednika iranskog IRGC-a, objavio je da je Hormuški tjesnac – kroz koji prolazi 20 posto svjetske nafte i plina – „zatvoren”. To je pridonijelo rastu cijena nafte iznad 100 dolara po barelu, u odnosu na oko 65 dolara prije rata.

Kako je Iran odgovorio na ultimatum?

IRGC je zaprijetio odmazdom ako budu napadnute iranske elektrane, navodeći da će gađati elektrane u Izraelu te one koje opskrbljuju američke vojne baze u regiji.

Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf na platformi X napisao je: „Uz vojne baze, legitimne mete su i financijske institucije koje financiraju američki vojni proračun. Američke državne obveznice natopljene su krvlju Iranaca.”

IRGC je također poručio: „Ako vi pogodite električnu energiju, mi ćemo pogoditi električnu energiju.”

Dodali su da će Hormuški tjesnac ostati zatvoren dok se iranske elektrane ne obnove. Istodobno, iranski dužnosnici tvrde da je tjesnac zatvoren samo za SAD i Izrael, dok brodovi drugih zemalja mogu prolaziti.

Koje bi mete Iran mogao gađati?

Iako nisu imenovane konkretne lokacije, Iran je naveo da bi ciljao:

Elektrane

Elektrane u Izraelu, poput Orot Rabina i Rutenberga, među mogućim su metama.

Energetsku infrastrukturu

Naftna i plinska postrojenja u regiji već su bila meta napada, uključujući objekte u Kataru i Saudijskoj Arabiji.

Financijske i korporativne subjekte

Iran prijeti i financijskim institucijama povezanim s američkom vojskom, kao i velikim tehnološkim kompanijama.

Vodoopskrbu

Postrojenja za desalinizaciju vode također su potencijalne mete – ključna su za opskrbu pitkom vodom u državama Zaljeva.

Popravci će iz proizvodnje izbaciti 12,8 milijuna tona LNG-a godišnje tijekom tri do pet godina, rekao je.

Iranski mediji također citiraju glasnogovornika iranske vojske Ebrahima Zolfaqarija koji je rekao: „Ako neprijatelj napadne iransku infrastrukturu goriva i energije, sva energetska infrastruktura, kao i informacijska tehnologija… i postrojenja za desalinizaciju vode koja pripadaju SAD-u i režimu u regiji bit će meta u skladu s ranijim upozorenjima.”

Financijski i korporativni subjekti

Ghalibafova objava na platformi X u nedjelju nije precizirala koje bi „financijske subjekte” Iran smatrao legitimnim metama ako bi SAD napao elektrane i drugu infrastrukturu u Iranu. Naveo je, međutim, da bi se svi subjekti koji kupuju američke državne obveznice smatrali neprijateljskima.

Iako nije naveo konkretna imena potencijalnih meta, jedna velika organizacija koja navodno drži 360 milijardi dolara američkih državnih obveznica – oko 6 posto ukupnog iznosa – jest Berkshire Hathaway, američki multinacionalni konglomerat pod kontrolom Warrena Buffetta, jednog od njegovih ključnih investitora. Tvrtka je ulaganja usmjerila u industriju, usluge i nekretnine u Izraelu i široj regiji.

Veliki američki izdavatelji „stablecoina” poput Tethera i Circlea također su među najvećim vlasnicima američkih državnih obveznica. Navodi se da se Tether širi na Bliski istok, pokreće stablecoin i financira energetske projekte. Prema časopisu Fortune, Tether je prošle godine posjedovao oko 100 milijardi dolara američkih državnih obveznica. Circle je dobio regulatorno odobrenje od Abu Dhabi Global Marketa za djelovanje kao pružatelj financijskih usluga.

Dana 11. ožujka, novinska agencija Tasnim, povezana s IRGC-om, objavila je popis ureda i infrastrukture američkih kompanija s vezama s Izraelom čija se tehnologija koristi u vojne svrhe, nazivajući ih također „novim iranskim metama”.

Na popisu su bili Google, Microsoft, Palantir, IBM, Nvidia i Oracle, kao i navedeni uredi i infrastruktura za cloud usluge smješteni u više izraelskih gradova te u nekim zaljevskim državama.

Ostala kritična infrastruktura

Prošlog tjedna iranski ministar vanjskih poslova optužio je SAD za napad na postrojenje za desalinizaciju na otoku Qeshm u Hormuškom tjesnacu. Napad je navodno prekinuo opskrbu vodom za 30 sela.

Sljedećeg dana Bahrein je objavio da je iranski dron prouzročio materijalnu štetu na jednom od njegovih postrojenja za desalinizaciju u blizini Muharraqa.

Nijedna od šest zaljevskih država nema stalne rijeke, što ih čini najoskudnijima vodom na svijetu. Zbog toga se Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati oslanjaju na desalinizaciju kako bi zadovoljili potrebe svojih više od 62 milijuna stanovnika.

Postrojenja za desalinizaciju proizvode 100 posto vode koja se troši u Bahreinu i Kataru, više od 80 posto pitke vode u UAE-u te oko 50 posto u Saudijskoj Arabiji.